Da li vam je poznata priča o pizzi? Znate li kako je pizza postala planetarno popularna? Jednom, ali i ne tako davne 1889., u Napulju je živjela kraljica Margherita, žena kralja Umberta I. Kraljica je čula da u gradu kruže priče o nekom jelu zvanom pizza. Raffaele Esposito, pizza-majstor došao je u kraljevske dvore i napravio pizzu za kraljicu. U njenu čast, nazvao ju je  pizza margherita.

Krajem 19. stoljeća zajedno s Talijanima u Ameriku je imigrirala i slavna pizza.

Malo je poznato da je pizza prije bila sirotinjsko jelo. Još u davnoj prošlosti stari  Grci i Rimljani jeli su razne vrst pogača iz kojih se razvila pizza. U Napulju se već oko 1000. godine jela pizza, ali pravi procvat doživjela je tek u 16. stoljeću kada je rajčica došla iz Mexica i Peru u Europu.

I naši Kučićani  imali su svoj specijalitet koji je nastao kao i pizza tj. kao jelo sirotinje. Naravno, govorimo o plisnacu ili soparniku. Na području bivše Poljičke republike i Omiša koristi se riječ soparnik, ali u Kučićima je uvriježena riječ plisnac. I  gdje počinje priča o plisnacu? Teško je dati odgovor na to pitanje. Poljičani će reći da je to njihovo tradicionalno jelo iako za to ne postoje nikakvi dokazi. Već stoljećima ovo jelo se priprema na širem omiškom području. Kroz povijest u  ovim krajevima mnogo puta vladala je glad. Sirotinja, da bi se prehranila, koristila je ono što je imala. U ovom slučaju radilo se o brašnu, blitvi i maslinovom ulju.

Iako tako ne izgleda, priprema plisnaca jako je komplicirana. Prvi korak u pripremi plisnaca je odabir, čiščenje i rezanje blitve. To sve obično se radi dan prije samog pečenja. Onda slijedi razvlačenje beskvasnog tijesta na sinijama (veliki, okrugli drveni pladnjevi). U izrezanu blivu dodaje se nasjeckani  peršin, koromač i ljutika. Cijelokupna smjesa se začini maslinovim uljem. Ovako pripremljena smjesa stavlja se u tankom sloju na razvučeno tijesto. S drugim dijelom tijesta preklopi se ova smjesa. Nakon toga sljedi pečenje i prebacivanje plisnaca sa sinija na komin. Plisnac se potpuno prekrije žeravom i pepelom. Nakon što je plisanc pečen s njega se ukloni žerava, strese se pepeo i premaže se maslinovim uljem kojem je dodan sitni isjeckani češnjak. Kada se ohladi, plisnac se reže na rombove. U ponekim  krajevima Omiša u plisnac se dodaju grožđice ili orasi. U Kučićima se u plisnac dodaje šećer i nakon što se premaže maslinovim uljem pospe se šećerom.

Zbog komplicirane i duge pripreme  plisnac se priprema samo za svečane prigode i blagdane kao što su Božić i Uskrs. Na dan posta jede se plisnac.

Iako se posljednjih godina organiziraju Dani soparnika i slične manifestacije s ciljem promoviranja ovog specijaliteta, on je još uvijek relativna nepoznanica ostatku Hrvatske. Mi nismo imali kraljicu koja bi promovirala naš specijalitet i tako  plisnac još uvijek najviše je prisutan samo na ovom području.

Ali ipak možemo reći da “svako misto svoj pizzu ima”.