Pred Uskrs ili točnije uoči Cvjetne nedjelje, u Kučićima se izrađuju „golubice“, posebnost i ukras izrađen od srži iz mladice smokve. Te se nedjelje golubice zajedno s grančicama maslina blagosivljaju, i tijekom cijele godine rese domove vjernika.

U rano proljeće, upravo oko Uskrsa, mladice se pune sokovima iz biljke i počinju pupati.Upravo kada je biljka, u ovom slučaju smokva „u soku“, moguće je iz njene mladice izvući te nježne srži sniježno-bijele boje.

Za izraditi jednu golubicu potrebno je imati tri takve srži veličine 5-10 cm. Preporučljivo ih je odmah saviti u željeni oblik jer se za kratko vrijeme srži na zraku osuše i postaju lomljive, te ih više nije moguće formirati. Oni koji su golubice izrađivali vrlo dobro znaju da je uz zrele smokvine mladice potrebno još mnogo kreativnosti i strpljivosti, što izradu i sam ukras čini još posebnijim.

Teško je sa sigurnošću reći tko i kada je napravio prvu golubicu u Kučićima i kao je ona dospjela na maslinovu grančicu koja se blagosivlja u posljednjoj korizmenoj nedjelji. Još teže je reći da li je ovaj zanimljivi, rukom tvoreni ukras potekao baš iz Kučića ili nekog drugog mjesta. Potpisnik ovog priloga mnogo puta se uvjerio da su rijetki oni koji poznaju izradu golubica od smokvine srži, pa i u mjestima blizu Kučića. Ipak, vjerovatno je da se ovakav spoj prirode, ljudske mašte i kreativnosti ne izrađuje samo u Kučićima, ali je zasigurno lijep običaj u rijetkim mjestima našega primorja.

Inače, bijela golubica jedan je od važnih simbola u kršćanstvu. U starom Zavjetu Noa je nakon potopa iz korablje pustio golubicu da vidi jesu li se vode potopne povukle. Kad je golubica u kljunu donijela maslinovu grančicu bio je to znak da se Bog pomirio s ljudima. Ta simbolika golubice s maslinovom grančicom kasnije je u svijetu opće prihvaćena kao simbol mira. Prema Ivanovu Evanđelju bijela golubica se pojavila na Isusovu kršenju u rijeci Jordanu, pa je u kršćanskoj ikonografiji bijela golubica čest znak Duha Svetoga, treće božanske osobe.