GOSPIN PRINOS 2004. U SLOBODNOJ DALMACIJI I PRAVO ZNAČENJE TOGA VJERNIČKOGA SLAVLJA

           Sutradan po Gospinu prinosu izišla je u Slobodnoj Dalmaciji (broj od 21. i 22. lipnja 2004., str. 19) vijest pod naslovom Proslava blagdana Gospe na Brusu u SvinišćuGospin kip prenesen u Kučiće. Naslov i veći dio teksta dokaz su da zacijelo dobronamjerni novinar Grgat o tomu slavlju nije bio točno obaviješten. Jednom će svakako trebati o Gospinu prinosu iscrpnije pisati, a sada ovdje samo nekoliko osnovnih podataka, provjerenih i točnih.

Ne radi se uopće o blagdanu Gospe na Brusu nego o zavjetnoj procesiji vjernika dviju susjednih župa Kučića i Svinišća s Gospinim kipom iz sviniške župne crkve podignute na lokalitetu zvanom Brus (ne stolne crkve, kako stoji u spomenutomu članku, jer stolnim se crkvama nazivaju samo biskupske crkve, katedrale!) i obratno.

Taj pobožni ophod ima dva dijela. U prvu nedjelju poslije spomendana Sv. Ante Padovanskoga (13. VI.) sudionici iz župe Kučiće u procesiji kreću iz svoje stare crkve Sv. Luke prastarim putem koji ispod planine put Svinišća, gdje ih dočekaju vjernici župe Svinišće. Potom i jedni i drugi iz sviniške župne crkve kreću s tamošnjim Gospinim kipom u svečanoj procesiji put župne crkve u Kučićima te, kad se poslije hodanja popraćena molitvom i pobožnom pjesmom cestom dugom nešto manje od tri kilometra stigne, kip biva postavljan u kučićku crkvu te se potom tu slavi svečana misa. To slavlje ima značenje zavjetnoga Gospina blagdana za Kučićane, koji stoga te nedjelje običavaju ugostiti svoje prijatelje i rodbinu.

Poslije četiri tjedna slijedi druga takva zajednička zavjetna procesija u obratnomu smjeru. Kučićani za jednu i za drugu procesiju rabe izraz Gospin prinos, dok Svinišćani tu drugu nazivaju Gospino vraćanje, što je posve razumljivo, jer tom prigodom oni hodeći u procesiji dođu u Kučiće, nakon čega se Gospin kip istim putem nosi do njihove župne crkve u svečanoj procesiji u kojoj opet sudjeluju župljani obiju župa. Slijedi svečana zavjetna misa u sviniškoj župnoj crkvi, a ta nedjelja ima značenje njihova zavjetnoga Gospina blagdana, pa stoga oni dočekuju uzvanike iz redova rodbine i prijatelja.

Ni u prvomu, ni u drugomu dijelu slavlja ne slavi se blagdan Gospe na Brusu. Naslov je sviniške crkve crkva Uznesenja bl. Djevice Marije. Prema tomu naslovni se njezin blagdan slavi svake godine na blagdan Uznesenja pučki zvan Velike Gospe.

U tu je Gospinu crkvu na spomenuti blagdan uznesenja na nebo Isusove majke BD Marije sve do prije tridesetak godina dolazilo po više stotina pobožnih hodočasnika iz Kučića. Stizali su već od dva sata poslije ponoći. U crkvi su župnici obiju susjednih župa sve do svanuća neprestano ispovijedali, te svakoga sata pričešćivali skupine već ispovjeđenih hodočasnika. To je nedvojbeno bio vrlo stari pobožni običaj, mnogo stariji od spomenutih zavjetnih procesija. Zacijelo je uhodan dok su oba sela pripadala jednoj te istoj župi, što znači prije g. 1745. Nije bio povezan ni s nikakvom vanjskom svjetovnom proslavom nego potpuno usredotočen na ono što je za kršćansku vjeru i život najbitnije: produbljenu molitvu i pobožno primanje sv. Sakramenata u izvanredno povoljnomu duhovnom ozračju, pa je prava šteta što je tijekom posljednjih desetljeća ta prastara tradicija prekinuta. Potpisanomu je sve to ostalo u neizbrisivoj uspomeni, jer je i sam kao gimnazijalac i bogoslov na blagdan velike Gospe 15. kolovoza sudjelovao u proslavi spomenutoga naslovnoga blagdana u crkvi na Brusu, više puta kao hodočasnik, a g. 1964., kao mladomisnik, prije odlaska na svoju prvu župu, ispovijedao je noću skupa s tadašnjim župnikom pok. don Ivanom Čulinom te pred podne u toj crkvi slavio svečanu blagdansku misu. 

Za ispravno razumijevanje spomenutih zavjetnih slavlja važno je znati da se isto takve zavjetne procesije od druge polovice 19. stoljeća održavaju svršetkom proljeća i početkom ljeta u više sela omiške okolice s jedne i s druge strane Cetine, npr. između župa Ostrvica i Zvečanje, Podgrađe i Kostanje. U Gatima i Zadvarju takve se godišnje zavjetne procesije obavljaju između dviju crkava unutar granica samih tih župa.

Sve su te procesije zacijelo uvedene u približno isto vrijeme, a isključiva su specifičnost našega kraja. Zacijelo se usput išlo i za tim da takvi zajednički pobožni ophodi pridonesu smirivanju nepotrebnih i štetnih napetosti između susjednih sela do kojih je posvuda lako dolazilo. Kršćanski vjernici, ako svoju vjeru ozbiljno shvaćaju, a nije im ona samo neki pusti «običaj», zaista će i ubuduće moliti i raditi za mir i slogu unutar svojih obitelji, susjedstava, župa, cijeloga svoga naroda i svih naroda na svijetu ne zaboravljajući da je Krist mir naš, a njegova majka Marija Kraljica mira, čiji nam lik predočavaju mnogi kipovi i slike. Upravo je taj njezin naslov u mramor uklesan na Gospinu oltaru iznad niše u kojoj se redovito nalazi spomenuti njezin kip.

 



Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com