S Bogom prijatelju !

S Bogom, moj prijatelju, nemoj se ljutiti na me.

Čempresa sjene su pale, sunce sveudilj grije.

Pred grobom tvojim stojim, al' suza potekla nije;

a ponekad, davno, za ništa znale su poteći same.

 

S Bogom, moj prijatelju, kraj je tvojih zemaljskih muka.

S Bogom onima znanim s plotunima što odoše prije.

Slušasmo jecaje jetke, al' suza potekla nije.

Pred njima ovako nestali stajasmo, uspravno, skupa.

 

Spuštasmo mramorne ploče. Zapovijed: pozor, o rame!

Reče mi tada: «Bože, kad će mo plakati moći»?

Evo ti, prijatelju, došlo vrime putima poći!

S Bogom, prijatelju dragi, i nemoj se ljutiti na me.

 

Tiho prebirem slike, radosna sjećanja, duga.

Križina razliva sjenu, pred zalaz sunce grije.

S Bogom, moj prijatelju, više ništa nije k'o prije.

Nećeš se ljutit' na mene, srce mi zgnječila tuga.

 

K'o čovik diga si glavu, prošao godine slavne.

Nisi ti mahao stijegom, vika i busa u prsi!

Stojim ovde pred tobom, tijelo mi prolaze srsi.

I šapćem: «Tiho, rođače, nemoj se ljutiti na me».

 

 

Čovik

 

 

Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com