Opasne zamke i obmane           

Svaki čovjek želi postići određeni uspjeh u životu. Raduje se kada ga sredina u kojoj živi prihvaća, kada ga prijatelji poštuju, cijene, drže do njegovog mišljenja. Veseli se svojim postignućima, priznanjima koja postiže. Svi smo osjetljivi na odnose drugih prema nama. Željeli bismo da su ti odnosi najbolji, da nam osiguravaju važno mjesto i društveno značenje.            

Žele to i mladi ljudi, svako dijete, djevojčice i dječaci,  djevojke i mladići. I oni traže svoje mjesto u obitelji, školi,  među prijateljima. I njima je stalo do mišljenja njihovih roditelja i drugih ukućana, učitelja i drugih učenika,  znanaca i prijatelja.  Vole kad im se izriču priznanja, pohvale, odobravanja. Žele uspjeh i afirmaciju, ali se često zavaravaju. Misle da je moguć uspjeh bez zalaganja, truda i napora, da je uživanje i lagodan život krajnja svrha življenja i da je smisao ljudske slobode u tomu da svatko radi što želi i hoće. A to su samo obmane,  opasne zamke i velike zablude. 

 Obmana potpune slobode           

Sloboda je ljudski ideal i etička vrijednost. Za nju se bore ljudi i narodi. Svi žele biti slobodni.  Boreći se za slobodu stvorili smo svoju samostalnu Hrvatsku državu. Sloboda je ugrađena u povelju o ljudskim pravima UN. U njoj se utemeljuju svi moralni i pravni kriteriji, zrcale se ljudski zakoni i Božje zapovijedi.            

Čovjek je slobodno biće i sam odlučuje o svojim postupcima. Bog mu je dao slobodnu volju i može slobodno odlučivati. Može se opredijeliti za dobro a može i za zlo, ali su to njegovi čini i stoga je, pred Bogom i ljudima, odgovoran za svoja djela i njihove posljedice. Sloboda, dakle, pretpostavlja odgovornost za sve ljudske postupke. Taj uzročno-posljedični odnos slobode i odgovornosti znakovit je i bitan za poimanje ljudske slobode.            

 Sloboda nije i ne može biti potpuna,  neograničena sloboda koja bi pojedincima omogućavala da rade što hoće. Tako shvaćena sloboda bila bi anarhija, nasilje, tiranija, samovolja pojedinaca da rade što im se prohtije, da čine zlo, potčinjavaju,  zlostavljaju, ugnjetavaju, vrijeđaju, iskorištavaju pa i uništavaju slabije. Takva bi sloboda bila negacija slobode za sve one koji se ne mogu oduprijeti samovolji i nasilju siledžija. Riječju,  neograničena sloboda nije sloboda nego nasilje i anarhija, a istinski ljudska sloboda je etička sloboda.            

Koja je sloboda etička? Ona koja ne dopušta neljudske postupke. Etička sloboda je moralno ograničena. Što znači “etički ograničena”? Znači da ima granicu koju se ne smije prijeći, a to je sloboda drugog čovjeka, drugih ljudi. Moja sloboda ne smije narušiti ili ograničiti slobodu drugih, jer su i oni ljudska bića, imaju isto pravo na slobodu. To znači da ne mogu raditi sve što hoću, nego samo ono čime se ne ograničava sloboda drugih, što nije na njihovu štetu. Stoga moralni i vjerski normativ glasi:   ”Čini ono što bi želio da i drugi tebi čine i ne čini im bilo što, što ne bi želio da i oni tebi učine!”          

  Ljudska smo bića,  slobodna ali ali i odgovorna. Moramo razmišljati o svojim postupcima i njihovim posljedicama. Ponekad pomišljamo da smo neograničeno slobodni, ali to su zamke i obmane. Nema neograničene slobode koja ne bi bila na štetu drugih. A oni su ljudi kao i mi, i oni žele svoju ljudsku slobodu i afirmaciju. Poštujmo njihova prava, njihovo ljudsko dostojanstvo.  Ljubimo svoje bližnje pa ćemo se lako osloboditi obmane o neograničenoj, apsolutnoj slobodi. Sloboda mora biti sloboda za sva ljudska bića. Zato je naša sloboda moralno ograničena. 

 Obmana lagodnog života           

Ugoda je prihvatljivija od neugode, radost od žalosti,  veselje od tuge.  Na tomu neki grade svoju “filozofiju”. Ideal im je ugoda, radost, uživanje. Misle da mogu čitav život uživati,  lagodno živjeti, zabavljati se i iživljavati. U tome nalaze svu radost i sreću. To je tzv. hedonističko shvaćanje života. Jedini smisao i svrha života je je uživanje i prije svega osjetilno,  senzualno uživanje. Tu izrazito crnu sliku svijeta bez perspektive izražava besmislena pouka iz komunističkog razdoblja:   ”Uzmi sve što ti život pruža, danas si cvijet-sutra uvela ruža. ”To je druga velika zamka i vrlo opasna zabluda.            

 Čovjek je biološko, ali i duhovno, moralno biće, a hedonističko shvaćanje života se oslanja samo na ono biološko u čovjeku. Udovoljavanje nagonima je najvažnije. Čovjek se spušta na razinu životinje. Zanemaruju se ljudske obveze, dužnosti,  rad,  učenje, društveno angažiranje. Prihvaća se bijeg iz života uz pomoć sredstava ovisnosti. Ona se najčešće konzumiraju u kafićima, diskačima, asocijalnim skupinama, na tulumima i sličnim "zabavama". Alkohol, cigarete, rituali, glazba što razara psihu,  droga, seksualna i druga iživljavanja sve više privlače mlade.  Odvode ih putovima besmisla, bijega od života, u obmane o lagodnom, slatkom životu, a zapravo su ovisnost, razaranje osobnosti i propast.            

Život nije i ne može biti samo uživanje. On je uvijek bio i ostaje osmišljeno ljudsko djelovanje, prihvaćanje obveza,  obavljanje ljudskih dužnosti. Osjećaj dužnosti i odgovornosti jedna je od najvrjednijih ljudskih odlika. Sve što nam je potrebno u životu ljudi proizvode svojim radom. Bez rada nema i ne može biti života. Stoga svi ljudi moraju prihvaćati svoje ljudske obveze, obavljati dužnosti, sudjelovati u stvaranju sredstava potrebnih za održanje života.            

 Narodi i civilizacije koji su se prepustili nagonima i uživanju odavno su propali. Takva uživanja nikome i nikada nisu donijela trajniju radost i sreću. Ona završavaju bolno i tragično, vode u propast. U životu treba i uživati, ali u postizanju vrijednih ciljeva, ostvarenju žejenih svrha, u obgiteljskom razumijevanju i sreći, u zanosu i ljepoti doživljavanja svih duhovnih, moralnih, kulturnih vrijednosti. Takva su uživanja dostojna čovjeka. Nagonska ga unizuju, spuštaju na životinjsku razinu. Ona su opijum i propast za mlade ljude. Čovjek mora biti vrstan kormilar, izbjegavati životne oluje, osloboditi se lažnih obmana i mirno ploviti prema vrijednim životnim ciljevima.  

Obmana uspjeha bez napora         

   Svaki je napor težak, umara, a odmor rasterećuje. Nerad je lakši od rada. Stoga neki, linijom manjeg otpora, izbjegavaju rad, dužnosti i obveze, a prihvaćaju opuštanje, nerad, život bez većih teškoća i napora. Oni gotovo uvijek čekaju da netko drugi obavi sve što treba, preuzme i njihove obveze, obavi zadaće. Tako se navikavaju na nametničko življenje na teret drugih. Takav način življenja je neproduktivan i nepošten. To je etička strana medalje. Druga je povezana s razvitkom sposobnosti.          

   Neki beogradski nakladnik je, prije više desetaka godina, izdavao knjige za učenje stranih jezika. Sve su imale tipizirane naslove:   ”Engleski bez muke”, ”Njemački bez muke”, ”Francuski bez muke”, ”Talijanski bez muke” itd. Tiskano je mnogo takvih knjiga, ali se još nije pojavio čovjek koji je naučio strani jezik bez muke. To je obična varka i zabluda. ”Bez muke nema nauke. ”Ništa se u životu ne postiže bez truda, napora i teškoća, bez znojenja i umaranja. Čestit čovjek i kruh jede “u znoju lica svoga”. A radeći obavlja određene poslove i, što je još važnije, razvija svoje sposobnosti.           

  Psiholozi i pedagozi odavno su spoznali da se sposobnosti razvijaju u procesu djelatnosti. Kratko su to formulirali:  ”Funkcije se razvijaju funkcionirajući”. Govorna sposobnost u procesu govora, čitanje u procesu čitanja, pisanje-pišući, učenje-učeći, mišljenje u procesu mišljenja, ruke u procesu rada, noge hodajući, vid gledajući, sluh slušajući itd., itd. Svaki organ i svaka sposobnost ovise o funkcioniranju, djelovanju. Ako prestanu djelovati, kržljaju, atrofiraju, gube svoje funkcije. A što se više upotrebljavaju, vježbaju, sposobnosti se više, bolje i svestranije razvijaju.            

To, razumije se, nije lako. Dugotrajna uporna i ustrajna vježbanja vrlo su naporna, ali i vrlo učinkovita. Ona razvijaju naše sposobnosti, osiguravaju dobre, a često i vrhunske rezultate u učenju, radu, športu, znanosti, umjetnosti i na svakom području ljudske djelatnosti. Mladež se zanosi istaknutim športašima, virtuoznim glazbenicima, dive se svima koji postižu visoke rezultate, a najčešće i nisu svjesni da iza tih rezultata stoje dugotrajna, sustavna, vrlo naporna i vrlo umarajuća vježbanja.           

  Tko želi uspjeh u životu mora se osloboditi obmana o postizanju toga cilja bez napora. Moramo se primiti posla i stalnim vježbanjem razvijati svoje sposobnosti. Sve naše tjelesne i intelektualne sposobnosti ovise o tomu. Snaga ljudskoga duha, obrazovanje, kultura, inteligencija i druge ljudske odlike samo su plodovi ustrajnog učenja i vježbanja.            

Uspjesi bez napora samo su neostvarene želje i načini zavaravanja samog sebe. Stoga ih se moramo osloboditi, čim prije-tim bolje. Što ih se prije oslobodimo, tim prije ćemo postići stvarne uspjehe i afirmirati se među ljudima.
Ljudski putovi vode preko prepreka do najviših životnih svrha, a one zavređuju velike napore i zalaganja.                                                                                                                             

Zov rodnih ognjišta, 1997. br.1 (4)