Na prostoru od 10 km2 smještena su naselja koja tvore Kučiće.

Od Tisnih stina do pitomih Čadila - Penšića, od oštro visoke Drobobuje (765 m n. v.) do dubokog kanjona Cetine (30-40 m n. v.), prividna visoravan (250 m n. v.) lijevo i desno, od uskoga i niskoga kamenog grebena koji se oštro uspinje od Cetine, do Kunjaka (grebena na kojemu je u staro doba bila mala utvrda iz koje se, u slučaju približavanja protivničke vojske, davalo znakove posadama u Viseću i Starigradu za pripremu obrane Omiša); stotinjak metara dalje jama Omerovica (84 m dubine) s okomitim grlom, a proširenim prostorom na dnu (“turistička atrakcija” još neispitana). Taj kameni greben - Greda produžuje se, s manjim prekidima, do zadnje istočne strane Kučića. Desno i lijevo od njega prostrane su uvale s plodnim obradivim površinama oko kojih su okupljeni zaseoci.

            Tu su se i starosjedioci iz davnih stoljeća i doseljeni u doba posljednjih tursko-mletačkih ratova trudili i radili preživljavajući mnoge tijesne i gladne godine, množili se i napredovali. Od moga djetinjstva, i od prije, na prostoru Kučića živjele su i danas žive obitelji 18 različitih prezimena.

Teška povijest cijelog našeg naroda ujedno je i naša povijest. Tu gdje smo se smjestili, između Drobobulje i Cetine, proživljavali smo sve nedaće i nesreće koje su pogađale naš narod. Možemo promotriti samo posljednjih stotinjak godina pa do današnjih dana.

            Pucanj u Sarajevu 1914. izazvao je I. svjetski rat koji je trajao četiri godine, donio velike geopolitičke promjene u Europi, sveo Austriju u minimalne granice, Hrvatsku odveo u tamnicu, koju su Kučićani i te kako osjećali.

            Moja generacija doživjela je II. svjetski rat, na njegovu početku oduševljenje proglašenjem NDH i potom neočekivano velikim uspjesima u kulturnom stvaralaštvu, ali i krajnje nesretan razvoj općih prilika u njoj: tolike suprostavljene vojske, ratne operacije, stradanja koja su kulminirala poslije svršeka toga strašnog rata tako da je 15. svibnja 1945. postao datumom koji je bio obilježen dubokim vapajima u svim hrvatskim krajevima pa tako i u našem mjestu.

            Župa Kučiće, imala je, od prije mog pamćenja, župnika, glavara, bandura, poljara i oglašivača (čauša). Župnici glagoljaši poučiše i učvrstiše vjeru svojih župljana koja se očitovala jakom i otpornom u svim desetljećima jugokomunističkoga režima. Tadašnje mjesne vlasti bile su primorane o toj duhovnoj snazi voditi računa pa se nisu mogle služiti drastičnim mjerama po nalogu CKKPJ kao u nekim drugim mjestima. Na žalost, i “naši” su antifašisti umjesto fašista proganjali domoljube i rodoljube (Samo na području ondašnjega omiškoga dekanatu ubiše 4 svećenika, tri župnika i jednog umirovljenika pored stotine drugih čiji su grobovi nepoznati). Vjera u ljudima nadvladala je tu silom nametanu ideologiju. Već od početka šezdesetih godina komunizam je na razini cijele države bio prisiljen na polagano popuštanje. Kada su tako vlasti napokon izdale odobrenje za gradnju naše Nove crkve, župljani, mahom i bez iznimke, prionuše na rad, takmičeći se radom i donacijama. U kratkom vremenu je izgrađena. (Nedavno je prekrivena bakrenim krovom)

            Stigle su 1990-e, u Hrvatsku, u Kučiće. Uskrsla je Hrvatska država, uz pomoć Božju, dr. Franje, naših bojovnika vitezova i hrvatskih generala.

            U Kučićima ŠKUD “Osvit” i prije dobivanja službenog naziva, uljepšava misna slavlja, brine se za očuvanje narodnog folklora, promiče svijest ekološke odgovornosti i hrvatsku narodnu svijest kod mladih. Nakon uspjele komemoracije žrtvama za Hrvatsku, prihvaćen je prijedlog župnika don Ivana za izdavanje župnog časopisa koji bi bio ogledalo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, misli i djela poteklih iz Kučića i za Kučiće. Iste godine za Božić ZOV RODNIH OGNJIŠTA ugledao je svjetlo dana te se već punih sedam godina nižu broj za brojem, svi sadržajni i lijepo opremljeni zaslugom mnogih, a ponajviše njegova urednika don Slavka koji pored mnogih zaduženja nađe vremena i za tu brigu. Od priloga u tomu našem listu najredovitiji su i osobito vrijedni i važni oni s područja pedagogije iz pera našega cijenjenog dr. Ante Vukasovića.

            Tako župa Kučiće, spoj krša, polja i jedinstvenog duha ljudi gradi svoju povijest, očituje vjeru i duh hrvatstva, jednodušna je hvaleći Boga!

 

 

 

 

Zov rodnih ognjišta, 2002. br.1 (14)

 

 

© 2016 Kučiće. Sva prava pridržana.