(Jesenice, 25. VII. 1921. – Split, 16. XII. 1994.)

 

 

            Upravo se navršava deset godina od preminuća našega bivšega župnika don Špirka Vukovića. O prvoj obljetnici njegova odlaska s ovoga svijeta donijeli smo u prvomu broju tek pokrenutoga Zova rodnih ognjišta osnovne podatke o njegovu životu i djelovanju. Tomu smo pridodali tekst u kojemu ga je don Mladena Vukasović u malo riječi izvrsno opisao kao čovjeka, svećenika i kučićkoga župnika.*

Ovom prigodom opet iznosimo nešto drugačije oblikovan prikaz tijeka don Špirkina zemaljskog života, a zatim doslovno prenosimo oproštajno pismo, koje je on otprilike dvije godine prije svoje smrti uputio crkvenim poglavarima i svima koji su se do tada s njim dopisivali ili ga nazivali telefonom. To je pismo zapravo bilo namijenjeno svima koje je on poznavao i koji su njega poznavali, jer sve ih je smatrao svojim prijateljima. Dakle, i svim Kučićanima koji su bili njegovi župljani, pa mu je ovdje u našemu listu pravo mjesto.

 

 

ŽIVOTNI VIJEK UKRATKO

 

Sin je Ivanov i Kate r. Kapić. Rođen je u Jesenicama 25. srpnja 1921. Gimnaziju je završio u Splitu g. 1941., a bogoslovne nauke s prekidima, zbog ratnih neprilika, dijelom u Đakovu, a dijelom u Zagrebu i Splitu. Za svećenika je zaređen 18. srpnja 1946. Jednu je godinu bio odgojitelj u splitskom sjemeništu (šk. g. 1946./47.), a potom je upravljao župama: Muć Gornji (1. X. 1947. - 8. X. 1950.) i Vidonje (1. IX. 1950. - 31. V. 1954.), odakle je posluživao susjednu župu Dobranje. Poslije osmogodišnje župničke službe u Dugopolju bio je župnikom u selima: Žedno-Arbanija (15. X. 1962. - 1. IX. 1964.), Kučiće (1. IX. 1964. - 1. IX. 1968.), Drvenik na istoimenomu otoku kod Trogira (1. X. 1968. - 31. VIII. 1970.), Bagalovići (1. IX. 1970. - 31. VIII. 1975.), odakle je povremeno posluživao male župe Borovce i Nova Sela (1974.). Kao župnik u Grohotama na otoku Šolti (1. IX. 1975. - 15. IX. 1982.) posluživao je tijekom nekoliko mjeseci g. 1980. još i župe Srednje Selo i Maslinicu. Smatrajući da zbog pogoršanoga zdravlja ne može više vršiti zahtjevnu župničku službu, a ne želeći ni potpuno mirovanje, prihvatio je službu upravitelja Svetišta Vepric kod Makarske (15. IX. 1982. - 15. VIII. 1983.) i napokon upravitelja crkve Gospe od Dobrića u Splitu (17. V. 1984. - 23. III. 1990.). Preminuo je u Splitu 16. prosinca 1994., a tijelo mu je sahranjeno u rodnim Jesenicama.**

Don Špirko je u svim župama u kojima je djelovao bio gorljivi širitelj raznih pobožnosti i nosilac teških graditeljskih pothvata na crkvenim zgradama. Tako se u Dugopolju brinuo za izgradnju zvonikā i samostana za časne sestre, u Kučićima vodio gradnju nove crkve, na otoku Mali Drvenik područne crkve. Do smrti je ostao živo povezan sa svim svojim bivšim župljanima, rado se s njima susretao, neumorno ih poticao na čestit i pobožan život, osobito na ustrajnu vjernost Bogu i vlastitomu hrvatskom narodu.

 

 

OPROŠTAJANA PORUKA

 

Split, u listopadu 1992.

 

            Dragi oče nadbiskupe, poštovani i dragi prijatelji i znanci …!

 

            Znajući Vašu dobrotu, plemenitost i međusobnu kršćansku ljubav i poštovanje u našem zajedničkom poslu i poslanju promicanja slave Božje na zemlji i priprave za sretnu tjelesnu smrt moram Vam javiti sljedeće.

            Isus je rekao da što koristi čovjeku da ima sve, ako duši svojoj naškodi. Treba se dakle jače pripremiti za tjelesnu smrt…

            Znamo da nitko nije sasvim tjelesno zdrav, jer je čovjek u trajnom strahu, posebno u našim sadašnjim neprilikama, iako bi čitav život trebao biti priprava na tjelesnu smrt …!

            Snagom svojega poslanja i službe nastojao sam kroz život susresti se lijepo sa svakim, jer smo ovisni jedni o drugima, a kao djeca Božja o svome Nebeskom Ocu.

            Koliko sam u tomu uspio, to samo Bog znade … Slava MU …!

            Dok je čovjek, posebno Hrvat, živ, uvijek je nekome kriv, pa mi oprostite sve moje nedostatke, slabosti, možda i teže uvrede, samovolju, nespretnost itd. Ako netko misli da je slučajno mene uvrijedio, napravio mi neku nepravdu ili slično, također opraštam, ali to je bilo toliko malo, niti sjena neke uvrede, jer sam očekivao mnogo težih trenutaka u životu, a «doživio sam ih toliko malo» ili ništa, pa sam zato bio u životu više nasmijan nego li ljut …

            Ako su mi bolovi nekada nesnosni, pogledam na Križ i sve to lako prođe ili se trpi, jer je Isusu bilo daleko teže, a i time je meni lakše. SVE SE VRTI I SVE NESTAJE, ALI SAMO KRIŽ OSTAJE…!

            Ovo teško, najkrvavije, vrijeme naše hrvatske povijesti samo nas priprema na smrt i pogledi naši uprti trebaju biti, i mogu, samo prema Bogu, jer pitajmo se, u čemu se nismo razočarali u životu?

            Apostoli, premda pobožni, molili su Isusa da ih nauči moliti, a Isus nas je sve naučio: Oče naš, koji jesi na nebesima …!

            Molim Vas, dragi prijatelji i znanci, nemojte me smetati svojim dolascima, niti preko telefona, nego živimo u zajedničkoj dnevnoj molitvi i primanju svetih sakramenata i pomažući potrebnima! Ako nemamo domovnicu za nebesku putovnicu dobrim je djelima izvucimo, pa se svi u raj lakše uvucimo.

            Pratio Vas svaki Božji blagoslov i DOVIĐENJA U RAJSKOJ SLAVI!

 

S pozdravom u molitvi zahvalni  

 

don Špiro Vuković, v. r.

 

PS. Na sprovodu ne želim nikakve govore nego samo molitve, molitve i molitve, ako «govornici» žele blagoslov Božji …

 

            Poštujući don Špirkinu želju izraženu u toj dodatnoj napomeni, ni ne pokušavamo nešto više o njemu pisati. Bitno je da ga se i ovom prigodom sa zahvalnošću i molitveno sjetimo te oživimo u sebi njegove i naše kršćanske i domoljubne ideale, jer pjesnik je rekao: «Mrijeti ćeš, kad u ideale svoje počneš sumnjati».


 

 

* ZRO 1/1995., str. 31-33.

** Svi su podaci preuzeti iz tablice njegovih službi u Nadbiskupskom ordinarijatu.

         
                                                                  


                                                                               Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)

© 2016 Kučiće. Sva prava pridržana.