(29. 1. 1956. - 13. 8. 2004.)

 

Sunčanog i lijepog dana na Veliku Gospu ove godine okupilo se mnoštvo ljudi u našem selu da bi sudjelovali pogrebu našega sumještanina Tihomira Tihe Vukasovića, svatko sa svojim razlogom, svatko sa svojom zahvalom za osobna ili opća dobročinstva koja je Tiho za života s radošću i zadovoljstvom svakomu činio. Ogroman gubitak koji je zadesio ne samo njegovu obitelj, rodbinu i prijatelje nego i sve nas njegove Kučićane, činio se pomalo nestvaran, nemoguć.

Tiho je bio spiritus movens svih dobrih i lijepih događaja u našoj maloj zajednici. Poseban spomen zaslužuje njegova uloga u raznim akcijama na izgradnji svega bitnog za naše selo, u stvaranju DVD-a Kučiće, u nesebičnom pjevanju na sprovodima i misama naših preminulih.

Na općoj razini ne može se zaobići činjenica da je on bio jedan od onih koji su se s oduševljenjem uključili u rad na stvaranju hrvatske države te da je kao dragovoljac sudjelovao u Domovinskomu ratu od samoga početka.

Tiho je bio puno više od onoga što ja znam i mogu napisati. Bio je čovjek koji nesebičnom ljubavlju prema svom narodu i bližnjima može biti primjer kako ostaviti pravi trag svog postojanja. Živio je s Bogom do zadnjeg dana ispunjajući svoj život nesebičnim djelima. Neka ga dragi Bog nagradi za sva dobročinstva. Zbogom do susreta u vječnost!

 

 

 

 

 

Zov rodnih ognjišta, 2004. br.2 (19)

© 2016 Kučiće. Sva prava pridržana.