Busija

Na ijadu i devesto godina

suviše je četrdeset i prva.

Poslušaj me braćo i družino!

Moja kuća zove se Busija.

U Busiji botija rakije i demejana vina:

to je meni prodaja cila.

 

Kad bi kazala računa

nema svega 10 ijada kuna.

Za ručak mi ne može biti

pa mi kažu ja ću te pogubiti.

 

Blažene ti Gospe

svaki dan u kući vojske.

A ja ne znan od koje su strane

jer  ne da niko rane.

Traje raj,

za rat se ne zna kraj.

Nit' se zna ko pije

ni ko plaća

ostat će neko i bez gaća.

 

Poslušaj me drugarice Vere!

Ide akcija i nosi na glavi perje.

Pije vina,

kaže da je vojska od Berlina.

A u podrumu mlado momče,

zarudanih kosa,

kaže da je

u Mosoru poštu nosa.

 

A nu sramotnog rata

di se tuku dva rođena brata.

Prije su bili moji igrači,

a sada su bombe i bacači.

Zato njih zove Kate:

Dođite, igrajte na karte!

A ti Ante, Matin zete

igraj na trešete!

 

Ja pleten guće,

vi igrajte ne buće.

Avioni nisko lete,

oni ne znaju di su štete.

Nego se dovuku

i civil narod potuku.

Ustaše, partizani i vi domobrani

od javora kito,

ide sada lito.

Šta će nam lito doniti?

 

Trava će se kositi,

nemojte jedan drugome mržnju nositi.

Ostavite se rata,

jubite se ko dva rođena brata.

Bacite puške,

berite kruške.

 

Ja van pišen na bilom papiru,

boje van je biti u miru.

Kamenog mi mosta,

vaše su mi stranke dodijale dosta.

Boje van je paziti jance i ovce,

jisti mesa od kece,

piti vina od vece.

Vino piti sukjenon se robon pokriti.

A ko pije same vode,

a na njemu nema robe-

zima će doć,

slabo će proć.

 

 

 

Kate Jelonjina


 

 

Ova pjesma zapisana je prije nekoliko godina po usmenoj predaji. Autorica pjesme je Kate Vukasović (Kate Jelonjina). Bila je poznata po tome da je “pisala” pjesme ali nikada nije zapisala niti jednu od svojih pjesama. Ona je svoje pjesme neprekidno recitirala tako da su i drugi mještani naučili njezine stihove. I tako od jednog do drugog kružili su Katini stihovi. Prije par godina jedan dio njenog pjesničkog stvaralaštva zapisan je i danas nam služi kao riznica sjećanja.

 

Ovakve pjesme posreduju prošlost, djelomično preslikavaju povijesne događaje iz određenog doba. Na temelju zapisa usmenog pjesništva možemo analizirati život jedne zajednice u određenom vremenskom kontekstu.

 

Što se Katinog stvaralaštva tiče bitno je napomeniti da se njene pjesme temelje na istinitim događajima. Jezično-stilska obilježja dočaravaju nam svakidašnji govor tog vremena. Čitajući ovu pjesmu primjetiti ćete da se gotovo svi stihovi rimuju. To je bitna karakteristika usmenog pjesništva. Stihovi su se gotovo uvijek rimovali jer su se tako lakše pamtili.

 

Pjesnikinja iz svoga vidokruga opisuje složene povijesne strukure. Pa vratimo se malo u prošlost Kučića... Kate je bila gostioničarka i posjedovala je svoju gostionicu koja se zvala Busija. Legenda kaže da je Kate na vratima svoje gostionice imala natpis “Gostijona Busija otvara se sutra” da bi izbjegla plaćanje poreza. Kada bi došli poreznici nikada je nisu mogli kazniti jer bi ih ona upozorila da im na natpisu piše da se gostijona otvara sutra. Već u prvom stihu vidimo da se radnja zbiva 1941. godine, a poslje pjesnikinja precizira da je proljeće:  “od javora kito, ide sada lito“. Europom je bjesnio Drugi svjetski rat I bila su jako teška vremena za lokalno stanovništvo.  Drugi svjetski rat na području bivše Jugoslavije formalno je započeo 6. travnja 1941. napadom njemačkih i talijanskih snaga na Kraljevinu Jugoslaviju. U proljeće 1941. godine točnije 10. travnja nastala je Nezavisna Država Hrvatska (NDH). NDH je 18. svibnja 1941. Rimskim ugovorima ustupila  Italiji veći dio Dalmacije ali je područje Omiša ostalo u sastavu NDH. Tako i sam Kate opisuje kaotično stanje u kojem su se našli naši mještani: “… za rat se ne zna kraj, nit¨ se zna ko pije, ni ko plaća; ostat će neko i bez gaća“.

 

U to vrijeme kružile su tri različite vojske: „ustaše, partizani i vi domobrani“. I zaista Hrvatsko domobranstvo koje je nastalo nakon Ugarske nagodbe 1868. godine obnovljeno je za vrijeme NDH. Narodnoslobodilačka vojska Jugoslavije ili partizani djelovali su od 1941. do 1945. godine na području bivše Jugoslavije kao paravojna formacija. I kao treća vojska tu su ustaše.

 

Osim pojedinosti vezanih za rat ova pjesma nam pruža i uvid u druge aspekte života. Doznajemo koja se valuta koristila u to vrijeme: „Kad bi kazala računa

nema svega 10 ijada kuna“.  Kuna je od 1941. do 1945. bila valuta NDH.

Osim opisa rata, načina života i valute pjesnikinja nam uvodi i neke ličnosti iz tog doba, a u ovom slučaju radi se o „Anti, Matinu zetu“ i o „drugarici Veri“. Pjesma završava pozivom na mir: „Ostavite se rata, jubite se ko dva rođena brata“.

 

Ovaj mali presjek samo je primjer kako se na temelju jedne ovakve pjesme može rekonstruirati lokalna ali i svjetska povijest. Pokupimo tragove prošlosti koji su ostali i izvucimo iz zaborava ljude koji ne smiju biti zaboravljeni. Jedna od njih je i Kate Jelonjina. I tako neka kroz njene stihove i dalje živi legenda o Kati Jelonjinoj....

 

JSN Epic is designed by JoomlaShine.com