GROBLJA IZMEĐU DUBACA I PODAŠPILJA: TOPOGRAFSKO-OPISNI PODACI I PROBLEMI DATIRANJA                  

Razmatranjem trase stare komunikacije koja je od Dubaca povezivala obalu Makarskog primorja s omiško-rogozničkim zaleđem, prostorom sela Slime-Kučiće- Svinišće, pružene su početne naznake za arheološku topografiju prostora.[1] Spomenuti su položaji s grobljima uz trasu, međutim bez mogućnosti pridavanja pozornosti cjelovitom uvidu i, uopće, iznošenju podataka relevantnih za sagledavanje arheološke problematike starih pokapališta na većem dijelu rogozničko-breljanskog zaleđa. Uslijed kompleksnosti i ograničenosti prostora problem nije naznačen niti unutar tematskog nastavka, osvrta na prapovijesno razdoblje ovog prostora.[2] To je uskoro učinjeno u radu tiskanom u stručnoj periodičnoj publikaciji Hrvatskog arheološkog društva, unutar kojega je jedno poglavlje rezervirano za prikaz smještaja starijih groblja na prostoru između Dubaca i Svinišća.[3] Tom su prigodom pruženi brojni topografsko-opisni podaci o starijim pokapalištima, naročito za slimenski i kučićki prostor, do tada najvećim dijelom potpuno nepoznati u literaturi. Uz to iznijete su i poneke sugestije u vezi njihovog datiranja, a koje će se i ovdje zadržati. Čitateljima Zova podaci o slimenskim, kučićkim, sviniško-podašpiljskim grobljima podastiru se istim redoslijedom i opisnim izgledom teksta kao u netom spomenutom radu, ali s nužnim prilagodbama teksta u vidu pojašnjenja i interpretacije grobljanskih lokaliteta. Ovdje se donose i novi topografski dodaci o grobljima koji prethodno nisu bili spomenuti, a među njima su i oni nedavno tek registrirani.[4] 

               

Topografski-opisni podaci    

Zbog osjetljivosti kronološkog i, uopće, konkretnijeg determiniranja izgleda i karaktera pojedinih groblja ili pojedinačnih (?) ukopa, podjelom će se isprva iznijeti opisni podaci. Ipak, prethodno će se u krupnim crtama pojasniti i neki arheološki termini o vrstama grobova, budući će se u radu češće koristiti. Slijed iznošenja uvijek je u vezi smjera stare komunikacije od Dubaca prema kučićko-sviniškom prostoru na zapadu, zasebno za svaki od tipova grobova.

Kameni grobni tumuli [5]

Pojam grobnog tumula uključuje nasip kamenja ili zemlje nad grobom (ili više grobova), najčešće kružnog oblika. U krševitim krajevima naše obale i zaleđa javljaju se isključivo kameni tumuli, za koje se u literaturi često rabi i istoznačni termin gomila, uvriježen i u narodnom izričaju (uz naziv gromila i sl.). Njihova pojava i izrazita rasprostranjenost vezuje se za brončano doba, odnosno II. tisućljeće prije Kr., u kontinuitetu do oko 800. g. pr. Kr.[6] Svakako, to je okvirno vrijeme njihovog podizanja, dok se u njih moglo ukopavati i kasnije.

Ove grobne konstrukcije, više ili manje pravilnog poluloptastog izgleda, u svojoj namjeni valja razlikovati od izgledom sličnih oblika, ali funkcionalnošću posve drukčijih, tumula na uzvišenjima gradinskog, dakle, strateški obrambenog karaktera. No, nerijetko tek arheološka istraživanja pružaju odgovor o stvarnom karakteru ovih spomenika u ponekim dvojbenim slučajevima, jer se može raditi i o tumulima kultnog karaktera. Svakako se to odnosi i na utvrđivanje stvarne veličine samog tumula, koji je naknadno mogao služiti kao mjesto naknadnog odlaganja kamenja čime se njegov izvorni oblik povećao. To važi i za suprotno, kada se kamenje s njih uzimalo za različite gradnje. Premda obje mogućnost valja uzeti kao više ili manje učestale pojave, prava oštećenja tumula, ili njihova potpuna uništavanja, rezultat su različitih svjesnih čimbenika. Najmanje problematičan slučaj takvih devastacija su naknadna, odnosno kasnija ukopavanjima u njima (ponekad sve do unazad kojih 150-200 godina, a uključivši čak i nama gotovo suvremeno razdoblje).[7] Arheološki gledajući, takvi slučajevi i nisu devastacije u pravom značenju riječi, već nerijetko vremenski i kulturološki zanimljiv segment proučavanja običaja pri ukopavanju. Na žalost, posljedice pljačkanja grobova, naročito u našem vremenu, često su u tolikoj mjeri razorne s posljedicom gotovo u potpunosti raskopanih tumula. Vjerojatno su grobovi ponegdje otvarani i zbog puke radoznalosti, no svejedno jesu li takvi situacije naknadno rezultirale uzimanjem eventualnih nalaza iz grobova ili tek infantilnim zadovoljavanjem pobude, i takvi su slučajevi nepovratno značili veća oštećenja arheološke cjeline. Naposljetku, valja navesti i slučajeve uništavanja tumula prilikom gradnji putova i prilaza, kao i drugih gradnji. Sve prethodno rečeno najvećim dijelom važi i za tumule s našeg prostora o kojima će pojedinačno biti riječi. Svakako, prije istraživanja nije moguće određenije odgovoriti na pitanje o užem vremenu njihovog podizanja tijekom brončanodobnog razdoblja, a što važi i za utvrđivanje (uvijek pretpostavljenog) kraćeg ili dužeg kontinuiteta ukopavanja u njima.

No, vrijedi naglasiti i jednu, uvjetno uzevši, osobitost u izgledu pojedinih tumula s ovog kučićko – slimenskog – sviniškog prostora. Pri tome ne treba pomišljati na nekakve uže arheološke značajke već na posljedicu komponente u okviru prirodnog okoliša prostora. Naime, gajevi gustog hrastovog i grabovog drveća unutar geološke podloge većih površina obradivog zemljišta rezultirali su okolnošću težeg raspoznavanja ovih, inače lako uočljivih i time nerijetko monumentalnih, grobnih spomenika. Takvi su tumuli na Glavici iza gumna na slimenskomu Ćudanu, oni na Ćelića glavici u Tomasovićima u Kučićima, tumuli na Topića glavici i onaj u blizini puta kroz Dovnicu između Svinišća i Podašpilja. Njihova prekrivenost travom i lišćem razlogom je što se više doživljavaju kao zemljana ispupčenja tla nego istaknute kamene grobne točke. Na njihovu grobnu namjenu upozorava lokalna predaja ili, u nedostatku nje, tek neposredno prepoznavanje od strane iskusnog promatrača. Koliko se time samo razlikuju od drugih kamenih tumula na slabo pošumljenim i kamenitim dijelovima istog zemljopisnog prostora! Osobno sam za postojanje tumula na istočnoj strani slimenske Plane (Poda) saznao pogledom s gotovo dva kilometra udaljene Gradine u gornjobreljanskim Škrabićima, a nema sumnje kako bi ponajbolja snimka tumula na kučićkomu Povilu upravo bila ona zračna!

Kamene grobne tumule između Dubaca na jugoistoku i Podašpilja na zapadu, registrirao sam na sljedećim položajima:  

1. Zapadno iznad prijevoja Dubci, na udaljenosti od 30-tak metara, nalaze se ostaci tumula (promjera oko 12 m) s vidljivim grobom u središtu, djelomično zatrpanim.[8] Na tumulu je nađen ulomak prapovijesne keramike.

2. Na Revnicama, dvjestotinjak metara sjeveroistočno od prijevoja, ispod ceste za G. Brela, u borovoj je šumi, zapadno od puta kroz Prosik, nekropola s 11 tumula.[9]

3. Manje od stotinjak metara sjeveroistočno od zavoja ceste (i stare komunikacije) kod Grunčeve njive, na istočnom rubu položaja Plane (Poda), a uz zapadni rub Prosika, nalaze se 3 tumula. Promjer stanja tumula 1., raskopanog u središtu, iznosi 10,5 m, a visina oko 1m. Dva metra zapadnije stoji tumul 2., promjera 13 m i visine oko 1,5 m. Tumul je raskopan u središtu. Sjeverno uz tumul. 1., potpuno je uništen tumul 3., veličine stanja oko 10 m. Oko 200 m sjeveroistočnije nalazi se tumul 4.,Velika gomila (sl. 1.). Elipsoidnog je oblika: dužine 40 m (sjeverozapadna os) i širine 13 m, a koji nije rezultat naknadnih intervencija ili razvlačenja tumula. Na njemu su nađena dva ulomka prapovijesne keramike.

4. Na slimensko-šodanskoj (zapadnoj) strani (šireg toponima) Blatina nalaze se 3 tumula.[10] Tumul 1., na položaju Švragujeva njiva, 50-tak m istočnije je od puta preko Zvizde (sl. 2.). Promjera je 18 m i visine oko 3 m, ali je veličina odraz novijeg nabacivanja kamenja. Na sjevernoj strani tumula nalaze se dva (?) opljačkana groba. Manje od 200 m istočnije, na položaju Stupić, nalazi se tumul 2. Riječ je o blago uzdignutoj glavici pod hrastom i grabom, ukoliko sam tumul nije formirao ovu situaciju promjera 20-25 m i visine do 4 m.. Nešto više od stotinjak metara jugoistočnije, na položaju Čikeševac, stoji tumul 3., promjera 17 m i visine 3-4 m.

5. Na položaju Glavica iza gumna na slimenskomu Ćudanu,[11] oko 100 m sjeverozapadno od početka silaza starog puta podno Kravorice (i odvojka nove ceste sa zavojima prema rijeci Cetini), u središtu niske glavice promjera oko 25 m, skriven je stablima hrasta i graba tumul, promjera 10 m, i visine do 2 m (sl. 3.).

6. Tumul na položaju Kremenik, nalazi se svega nekoliko metara udaljenosti zapadno od ceste Slime –Tadići, 15-tak metara iznad prvog odvojka ceste. Raskopan je u središtu i kamenje je razvučeno (sl. 4.). Nisu vidljivi tragovi grobova. Na zapadnoj i južnoj strani tumul je naslonjen na živac. Promjer stanja iznosi 13-14 m (istok-zapad), odnosno 11-12 m (sjever-jug). Visinom je tek nešto iznad okolnog terena.

7. Tumul Velika gomila na Povilu u Kučićima udaljen je 15-tak metara od ceste kroz selo. Promjera je oko 25 m, i visine oko 3,5 m, ali je stanje rezultat naknadnog nabacivanja kamenja.[12]

8. Tumul u Pilinim dočićima nalazi se na neprohodnom terenu jasena i graba (sl. 5.), 13-14 metara istočno od starog puta “Priko Staze” koji od glavne ceste kroz Kučiće vodi prema Mačkovcu, a nakon prijeđenih 110-120 koraka.[13] Djelomično je potpuno raskopan, naročito na južnoj polovici gdje mu je, u promjeru od 3,5 m, potpuno dignuto kamenje. Promjer tumula u osi sjever-jug iznosi 16 m, koliko je približno i u suprotnom smjeru, premda mu je zbog devastiranosti obris neprepoznatljiv, a naročito i posljedicom uzimanja kamenja za gradnju međe uz put. Visina mu je oko 1 m ( ili nešto viša) na sjevernoj strani gdje je i manji pad terena. Ne raspoznaju se tragovi grobova, ali se oni mogu očekivati na sjevernoj polovini tumula.

Desetak metara istočnije uočljiv je, tek nešto iznad razine tla, manji nakup kamenja u promjeru od 2 m. Moguće se i ovdje radi o tumulu, izvorno približno iste veličine ili ostacima većeg, što bi se sa sigurnošću razriješilo tek manjim arheološkim iskopavanjem.   

9. Tumuli na Ćelića glavici u Tomasovićima nalaze se 30-tak metara sjeverozapadnije od kuće Kumićevih. Tumul 1. u niveleti je okolnoga terena, presječen međom i teško zamjetljiv (sl. 6.). Promjera je 15 m. Raskopan je na sjevernoj strani. Prema jednom iskazu uočena su četiri zidana groba.[14] Tumul 2. promjera 5 m i visine oko 0,5 m stoji dva metra zapadnije (sl. 7.).

10. Tumuli na Topića glavici u Kučićima na šumovitoj su zaravni sjeveroistočno od zaselka, nakon prijeđenih 80-tak koraka starog puta kroz glavicu i desetak metara sjeverno od njega.[15] Najistočniji tumul 1. dominira promjerom od 16 m, odnosno 20 m u smjeru istok-zapad (ukoliko veličina na ovoj strani nije odraz razvlačenja kamenja). Visine je do 2 m. Preostali su tumuli devastirani i razvučeni, a visinom današnjeg stanja jedva prelaze okolni teren. Tumul 2. je 15-tak metara zapadnije od tumula 1. i presječen je međom. Dužine je stanja oko 20 m (istok-zapad) i širine oko 6 m. Tumul 3. sjeverno je uz tumul 2. Dužina stanja (sjever-jug) iznosi oko 7 m, a širina oko 3 m. Tumul 4., promjera 6-8 m, nalazi se nekoliko metara sjeveroistočnije od tumula 2.

11. Tumul na Stančevcu južno od ceste u Topićima nalazi se 80-tak metara južno od izvorskog rezervoara, odmah uz zapadnu stranu puta, na njegovom spajanju sa stazom prema Radićima, odnosno prema onoj za put prema Jelačevcu.[16] Riječ je o danas izrazito teško raspoznatljivom tumulu, budući je skriven unutar guste vegetacije i prekriven bršljanom. Nemoguće mu je odrediti približno točan promjer, ali konfiguracijom terena koja upućuje da je probivanjem poljskih putova uništena istočna i južna strana tumula (sl. 8.), možda nije netočno reći kako je bio promjera nekih 15-20 m.

12. Na Glavici, oko 40 m sjeverno od škole u Svinišćima, nalazi se devastirani tumul posve razvučenog kamenja, približnog promjera stanja 13-14 m.[17]

13. Na istoimenom položaju Glavica iznad sviniških Tadinih kuća, nepunih stotinjak zapadno od novije ceste, nalaze se dva tumula promjera oko 7-8 m, međusobno udaljena nekih desetak metara. Zapadniji tumul, nešto očuvaniji, u svom središtu ima opljačkani i otvoreni grob (sl. 9.), širine 0,50 m i mjerljive dužine 1,20 m, položen u smjeru zapada s otklonom k sjeveru. Uža stranica groba načinjena je od vapnenačke ploče, dok su bočne, deblje stranice, kao i zapadna uža, zatrpane.

Istočnije od ovih tumula, na 15- tak m udaljenosti od ceste, navodno su također pronađeni grobovi. Međutim, na kamenitom terenu ne zapažaju se nikakve naznake koje bi sa sigurnošću na to upućivale.[18]     

14. Oko 50 m jugoistočno od stare komunikacije kroz Dovnicu u Svinišćima, od mjesta gdje izlazi iz pravca od Terzića, nalazi se uz gornju stranu ceste tumul, razvučen i u središtu raskopan, promjera oko 25-30 m, i visine do 4 m.[19]

15. Na blagoj kamenitoj i prohodnoj padini Glavice Sv. Marka u Podašpilju, na udaljenosti od 50-tak metara sjeveroistočno od crkvice istoimenog titulara, nalaze se ostaci tumula, promjera 7-8 m i visine 0,5 m (sl. 10.). Na sjevernoj polovini vidljiva su tri raskopana groba od kojih nisu sačuvane poklopnice. Približno na pola puta između toga tumula i crkve uočljivi su razom tla ostaci drugog tumula, približno iste veličine, bez tragova grobne arhitekture. Možda je i sama crkvica Sv. Marka na vrhu glavice podignuta na mjestu prapovijesnog tumula jer je s njene južne strane naslagana velika količina kamenja, koja zasigurno nije mogla preostati od njene gradnje. Očito je rezultat raščišćavanja terena, vjerojatno s nekadašnjim tumulom, kao i kopanja temelja za crkvicu koja ostavlja dojam utonulosti u plato. Takvim sagledavanjem crkvica bi se približila pretpostavljenom kontinuitetu kultnog prostora kakav će se kasnije nastojati raspoznati na postojećem kučićkom i slimenskom groblju, s razlikom što se kod podašpiljskoga Sv. Marka u posljednjim stoljećima nije pokopavalo, na što ne upućuje niti predaja.

Uvidom u devastiranja stanja, kao pretpostavljeni grobni tumuli, mogu se uzeti položaji na Kovačića glavici u Kučićima: uz gumno na zapadnoj strani grebena, na mjestu bunkera iz II. svjetskoga rata; uz suhozid prostorije u šumi, 50-tak m istočnije,[20] te na istočnoj strani grebena. Na potonjim položajima nađen je (najmanje) jedan grob, a unutar istočnog tumula, prilikom otvaranja groba 1905. g., prsten.[21]

Careva gomila podno omiške Dinare – vjerojatni tumul kultnog karaktera

Na temelju uvida u devastirana stanja, položajima uz komunikacije, informacijama o uočenim grobovima ili predajom o ukopavanjima, svi navedeni kameni tumuli grobnog su karaktera. Pak, primjer tumula koji je najvjerojatnije imao isključivo kultno značenje nalazimo na samoj zapadnoj strani ovog prostora. Riječ je o Carevoj gomili podignutoj na središtu zaravni vrha prastarog komunikacijskog prijevoja preko Borka ili Imbera, podno omiške Dinare, između Podašpilja i Omiša.[22] Izuzetan pogled s ovog tumula obuhvaća prostor sviniške Oklanice i dijela primorja preko rogozničke planine, s Makarskom u središtu, te na zapadu sa Splitom i širom morskom okolicom. Činjenica što se ovom tumulu, promjera 13 m, ne vide ostaci grobne arhitekture u svom potpuno raskopanom središtu dodatno upućuju na njegov kultni karakter. Naime, čini se malo vjerojatnim kako bi eventualno postojeći grob prilikom pljačkanja bio uništen u tolikoj mjeri da se uopće ne naziru njegovi ostaci. Pak, predaja o ukopanomu napoleonovu vojniku u ovaj tumul – po kojemu je neizravno i dobio ime – vjerojatno je u vezi s ispravnim narodnim poimanja tumula kao grobnih mjesta, premda ovdje i odveć dosljedno shvaćenog. Možda ne treba odbaciti niti mogućnost novovjekovnog ukopa u ovaj tumul (bez grobne arhitekture), pa čak i u početak 19. st., ali i u tom bi slučaju, kao primarno važeće, ostalo njegovo primarno kultno značenje.

Ravni grobovi

Ravne grobove (groblja) karakteriziraju ukopi ispod nivoa okolnog terena, često puta bez mogućnosti uočavanja njihovog vanjskog izgleda. Kao i kod tumula grobovi u njima mogu sadržavati dva načina ukopavanja: skeletno i paljevinsko. Skeletno sahranjivanje svojstveno je svim razdobljima, ali tijekom pojedinih razdoblja prapovijesti i ranocarskoga rimskoga vremena nije dominantno zbog prevladavajućeg običaja spaljivanja pokojnika (ritus incineracije). Vrlo rijetko sačuvane nadzemne oznake groba - izuzetak su kasnosrednjovjekovna groblja sa stećcima - nisu uvijek niti bile pravilom, ali su se najčešće javljale u obliku stela ili drugih grobnih simbola (križevi), ponekad bez određenog, i posve neuglednog izgleda (neznatno obrađeno kamenje ili drvo). Bitne karakteristike ravnih groblja sadrže arheološki istraživani lokaliteti u Kučićima, kasnoantičko Pločje i srednjovjekovno Greblje, ukopišta s javljanjem isključivo skeletnih grobova.[23]

Prema više ili manje oskudnim podacima o izgledu slučajno nađenih grobova na prostoru između Slimena i Svinišća uvijek se je radilo o skeletnim ukopima.[24] Takvi su položaji:

1. Na Blatinama, užem predjelu Prdenjak (vel. oko 50x30 m), zapadno od mjesta spajanja puta iz Šodana s komunikacijom koja vodi preko Zvizde, naišlo se je kod obrade zemlje 1935.-1936. g. na “ljudske kosti”. Nema usmenih naznaka za postojanje arhitekture groba.

2. Na istoj zaravni, 20-tak metara južnije od Prdenjaka, nalazi se položaj Jelića grob (vel. oko 50x50 m). Predaja upućuje na ukop iz novijeg vremena (hajduk Jelić). Ovdje je nađena i grobna komora s poklopnicom (jednom?), navodno s više od tri nivoa ukopa. Nije moguće utvrditi posve precizan prostorni odnos ovog groba s Jelića grobom, kao i s krčevinom južnije (prekrila manji tumul ili grob?). Zaravan Jelića grob udaljena je 70-tak m zapadno od spomenutoga tumula na Švragujevoj njivi.

3. Na za par stotinjak metara jugozapadnijoj uzvisini Plana nedavno je istraženo nekoliko grobova iz 18 st.[25] Svega 10-tak metara jugoistočnije površinom se naziru drugi grobovi.

4. Na današnjemu slimenskomu groblju, prilikom gradnji novih grobnica nailazilo se je na grobove. U jednom od njih navodno je nađena srebrna jagodna (?) naušnica.[26]

5. Na položaju Vrbica na slimenskimu Ćudanu (stotinjak metara zapadno od crkve i groblja, odnosno nepunih 40 m sjeverno od ceste), pronađen je 1954-55. prilikom zemljanih radova grob sa skeletnim ukopom, bez priloga. Arhitektura groba orijentiranoga k zapadu bila je načinjena od dvije “na nož” zabodene ploče s obje strane, te donožnice i doglavnice.

6. Na širemu području Povila u Kučićima tijekom prve pol. XX st. nalaženi su skeletni grobovi. Najzanimljiviji je položaj Crkvina (sl. 11.), na njegovom jugoistočnom rubnom dijelu, danas neobradiva terasa 50-tak metara ispod ceste, odnosno 100-tinjak metara jugozapadno od zaseoka Pervani. Ovdje je prilikom dubokog krčenja zemlje nađen grob s keramičkim prilozima.[27] Drugi je zidani grob nađen 100-tinjak metara istočnije, na Ježama. Treći ukop, bez podataka o izgledu, uočen je na puteljku koji vodi ka Crkvini, 20-tak metara udaljenosti od ceste za Šušiće. Udaljenost njegovog položaja od prethodnoga groba ne prelazi 100-tinjak metara. Na Crkvini je i naknadno uočen jedan grob, kao i poklopnica groba nešto zapadnije od položaja trećega ukopa, što je već uži predio Povila.[28] Na njemu je zabilježen nalaz skeleta prilikom dubokog oranja zemlje - navodno “s lubanjom probodenom kopljem ili strijelom”, što bi možda upućivalo na prilog oružja.[29] Nema naznaka (spomena) koji bi upućivali na zidani grob. 

Neklasificirani grobovi

U Kučićima i dijelu Okladnice nekoliko je položaja s nađenim grobovima, kojih sagledavanje, osim izostajanja sveukupnog konteksta nalaza, dodatno otežava činjenica što se na njima, uvidom u današnje stanje ili nekim indicijama, može pretpostaviti ukopavanje u kamenim tumulima i, van njih, u neposrednoj blizini. Nužna je ograda uz takvu pretpostavku, jer bi se tako sugerirao raspored ukopa u situaciji kada je kamenje s rubnih dijelova tumula, možda, moglo biti ranije uklonjeno, odnosno gdje izostaju naznake i za postojanje samog tumula. Navode se sljedeći lokaliteti ove podgrupe:  

1. Za položaj Vrbica u Kučićima, između Povila i 200-tinjak metara do zapadnijih Kovačića, vezuje se skeletni ukop nađen prilikom obrade zemlje krajem XIX ili poč. XX st. U grobu je zatečen prsten, prema opisu iz kasnosrednjovjekovnog (ili kasnijeg) razdoblja.[30] Okolnost nalaza (kopanje zemlje za sadnju loze) ne upućuje na tumul. Nepoznata je okolnost nalaza (dijela?) skeleta pronađenog u prvoj pol. XX st. nešto sjevernije (?) od toga položaja, na prostoru Donje Šušića glavice kao i onog iz 60-tih g. XX st., stotinjak metara istočnije, na zapadnom podnožju uzvisine Oblog.[31]

2. U Kovačićima je, prilikom probivanja puta 1926.g. za stariji dio zaselka, uništen dio groblja, vjerojatno unutar tumula. Svega tri metra zapadno od ruba “proboja” puta nađen je približno u isto vrijeme skeletni ukop, s “naroskanom” naušnicom. Desetak metara sjevernije od “proboja”, uz desni rub puta, također je uočen grob s dva skeleta.[32]

3. Na Manuši u Mačkovcu, par stotinjak metara jugoistočno od kučićke crkve Sv. Luke i groblja, nađeni su prilikom krčenja šume oko 1900. g. skeletni ukopi.[33] I ovdje je simptomatičan smještaj tumuloidnog oblika (vel. oko 10-15; 5-7 m) uz istočnu stranu mjesta nalaza. Uokolo tumula nalaze se pravilne poklopnice groba (sl. 12.; vel. ulomaka: do 1,5 x 1 x 0,20). Manji tumul (promjera 4-5 m) par je metara istočnije.

4. Na sviniškomu dijelu Okladnice, uz potok 50-tak metara južno od izvora Bunari nalaze se, u nagibu terena prema zapadu, Gornje i Donje Grebine.[34] Položaj je danas pod grabovom šumom, nepregledan je i nazire se tek kamenje (tumul?). Prilikom uzimanja kamenja i ploča s Grebina, uočavale su se poklopnice groba i kosti.

Pitanje povijesnog kontinuiteta na prostoru današnjeg slimenskoga i kučićkoga pokapališta

Rečeno je kako su na prostoru suvremenog slimenskoga groblja registrirani raniji ukopi, vjerojatno iz srednjovjekovnoga razdoblja, što je suditi ponajprije u pogledu navoda o nalazu naušnice u grobu. Slično se može pretpostaviti i s obzirom na kučićko groblje uz crkvu Sv. Luke, premda za takvo sagledavanje izostaje oslonac u indikativnim usmenim kazivanjima. No svejedno, kako na slimenskomu tako i u pogledu kučićkoga groblja ipak je dozvoljeno govoriti o kontinuitetu groblja još od srednjeg vijeka.[35] Zasigurno takva pojava nije rijetka i često je potvrđena arheološkim istraživanjima, dakako u onom opsegu kojeg dozvoljava okolnost postojanja novih grobnica. Pak, vrlo zanimljivu situaciju u slučaju ova dva groblja nemoguće je ne zapaziti razgledanjem njihovog položaja u konfiguraciji okolnog terena. Naime, groblja su izgrađena na blagom, ali dovoljno uzdignutom terenu. U oba slučaja dana se okolnost ponajbolje uočava pogledom s njihovih istočnih prilaznih strana, odakle slimensko i kučićko groblje uočavamo kao pokapališta na malim uzvišenjima. Slična vizualna potvrda ne izostaje pogledom sa sjevera ili juga, premda je u slučaju kučićkoga čimatorja proširenje groblja na zapadu ovaj dojam ponešto umanjilo. No, pitanje koje je zanimljivo postaviti odnosi se na nekadašnji izgled središnjih dijelova ovih uzvisina, na kojima su današnja (i pretpostavkom srednjovjekovna) groblja, odnosno konkretnije: je su li se na njima i u razdoblju prapovijesti nalazili grobni tumuli, kojih je niveliranje terena pri izgradnji seoskih groblja konačno uklonilo. Možda se je radilo i o nekakvom manjem kompleksu kultnoga ili drugoga sadržaja, svakako pogodnog u funkcioniranju s obzirom na uzdignuti teren, dominantan u okolnoj mikrotopografiji prostora. Ova bi mogućnost uključivala i neka, premda vrlo ograničena, gradinska svojstva dvaju položaja, svakako bez mogućnosti njihovog funkcioniranja kao klasičnog oblika takvih punktova (nedovoljno pogodan nadzor šireg prostora, naročito u slučaju kučićkoga uzvišenja. Prvoj mogućnosti, u prilog postojanja tumula, pogoduje činjenica o grobljanskom kontinuiteta položaja. Pak, sugestija za njihovu kultnu ili naseobinsku namjenu nalazila bi oslonac u gradnji kasnijih crkava – slično se je pretpostavilo i u slučaju crkvice Sv. Marka u Podašpiljama – a uz to, možda, i u jednoj zanimljivoj toponomastičkoj značajki. Naime, položaj s kučićkom crkvom Sv. Luke i grobljem i ne tako davno uobičavao se nazivati Kučiće,[36] što bi trebao biti odjek njegove naročite drevnosti ili značaja, naročito ima li se u vidu neposredna blizina najstarijega naseobinskoga dijela Kučića iza crkve. Naposljetku, i ovom bi prilikom valjalo podsjetiti na nedavno razmatran stari nalaz prapovijesne kamene sjekirice,[37] a za koju je rečeno kako je 1875. g. nađena na groblju Sv. Luke. Je li riječ o posve slučajnom nalazu neolitičke kamene sjekirice na ovom mjestu – okvirno se dozvolila i takva mogućnost – ili bi se putem nje moglo pomišljati na gore razmatranu mogućnost postojanja određene prapovijesne naseobinske jezgre na prostoru kasnijeg groblja? Na žalost, više nije moguća konkretna provjera ispravnosti svih gore, uz ogradu iznijetih prosudbi. Ali za očekivati je kako bi posredne odgovore na postavljena pitanja morali pružiti neki drugi nalazi u blizini groblja, kučićkoga ili slimenskoga.

Neke zaključne napomene uz iznijete podatke o grobljima i problem njihovog datiranja

Kako se u topografsko-opisnom pregledu nisu iznosile (izuzetkom groblja na slimenskoj Plani) pojedinačne kronološke sugestije o vremenu ukopa, njih bi na kraju, uz ograde, dijelom ipak valjalo naznačiti. Dovoljno je naznačeno kako svim tumulima, od Dubaca (G. Brela) do Svinišća, treba pripisati podizanje (zasnivanje) u prapovijesti, tijekom brončanoga doba. Također i s većom sigurnošću treba pretpostaviti korištenje najvećega broja njih za ukope u srednjovjekovnom ili kasnijim razdobljima, možda i u njihovoj neposrednoj blizini. Indicij za to bio bi i u slučaju groba s “naroskanom” naušnicom u Kovačićima, ali i grobovima na Manuši. Uočene ukope na prostoru današnjega slimenskoga groblja također treba sagledavati sličnim vremenskim okvirom srednjeg vijeka. Kada je već riječ o arheološki, premda drugdje registriranom naknadnom ukopavanju u kamene tumule, istraživanja bi najvjerojatnije potvrdila istu pojavu i na tumulima s ovog područja. Nije bez značenja (posredno s tim u vezi) niti predaja koju sam redovito imao prigode čuti o kučićkim i slimenskim tumulima. Premda su putem nje tumuli protumačeni kao groblja poginulih vojnika suprostavljenih tursko-kršćanskih strana, nemoguće je u cijelosti prihvatiti takva shvaćanja. Svakako, ne bi trebalo odbaciti niti mogućnost i takvih, pojedinačnih i iznenadnih pokapanja, ali sama činjenica o navodnom postojanju “zidanih” grobova na uništenom tumulu na Ćelića glavici u Tomasovićima u Kučićima dosta bi proturječila pojmu masovne grobnice (kosturnice) kakvu uglavnom treba očekivati u ratnim sukobima. Ipak, s obzirom na dugotrajnost sukoba s Turcima na ovom graničnom području ne bi bila čudna niti pojava masovnijih kosturnica, odnosno poginulih u jednom većem sukobu. Međutim, bilo bi odveć smjelo zauzimati se za određene toponime ili sa sigurnošću opredijeliti koji od spomenutih nalaza grobova takvim slučajevima. To što izostaju podaci o postojanju grobne arhitekture (obložnice; poklopnice groba) ne znači kako ih nije bilo. Smatram kako nije potrebno dodatno ukazivati na činjenicu kako je čovjek pred iznenadnim nalazom groba najčešće fasciniran zemaljskim ostacima ljudskog tijela, dakle kosturom, a manje (ili sasvim rijetko) samim načinom ukopa. Svakako, i takav škrti podatak o nalazu “kostura” zavrjeđuje pažnju, ali osim jedne topografske točke često puta ne govori više od činjenice same po sebi. Možda najkarakterističniji primjer takvog slučaja treba vidjeti u gore spomenutom davnom nalazu skeleta na Povilu, navodno s lubanjom probodenom strijelom (ili kopljem?). Ovdje je, naime, dozvoljeno pretpostaviti sve mogućnosti starosti ukopa (u rasponu od oko 4000. g.!) i same okolnosti nalaza. Uz to navedeno oružje koje je navodno “probolo lubanju” skeleta (živog čovjeka!) i suviše je postalo fascinirajućom slikom prilikom nalaza zbog čije je snage vjerojatno izblijedio kakav drugi koristan podatak. Jedini pouzdani oslonac treba vidjeti u činjenici kako se ovdje nije radilo o grobu unutar tumula, budući se je radilo o nalazu prilikom “dubokog oranja”. Je li postojala arhitektura groba, a rečeno oružje od možebitnog priloga u grobu “postalo” uzrok smrti pokopanog, posve je neodgonetljivo iz razloga što je izostala provjera kod očevidaca nalaza. Stoga se tek može govoriti o nedefiniranom ukopu kojega se problem ne može riješiti budući je rečena strelica (ili koplje?), najbitnije za uspostavljanje starosti groba, izgubljena.

Samo po sebi može se nametnuti pitanje koliko je opravdano pomišljati na mogućnost koja bi upućivala na davne nalaze predmeta unutar prapovijesnih grobova? I ovdje određenu pomoć pružaju dva davna nalaza iz Kučića, također nedavno nakratko razmotrena. Riječ je o željeznom nožu i dvostrukoj brončanoj igli ukosnici, najvjerojatnije tzv. “omega” tipa.[38] Predmeti su željeznodobni, barem se to sa sigurnošću može reći za iglu kakav se tip datira u vrijeme između 500. i 300. g. Sama činjenica o očuvanosti predmeta dospjelih 1892. i 1901. g. u splitski Arheološki muzej može govoriti najviše u prilog njihovoga podrijetla kao grobnog priloga. Vrijeme razvijenog I. tisućljeća pr. Kr. napušta podizanje kamenih tumula te isključivo prakticira ukopavanje u ravne grobove. Unatoč tome nije isključeno kako se je u ovom slučaju možda radilo o naknadnom ukopu u tumul. Svejedno, činjenica o nalazima ovih predmeta tek upozorava na arheološke dokaze života u Kučićima približno sredinom I. tisućljeća pr. Kr. 

Najsloženiji su za razmatranje ukopi šireg područja kučićkoga Povila, budući su uočeni na relativno velikoj površini, i ravnomjernoj udaljenosti od Crkvine, također užeg položaja s ukopima. Kako je na Crkvini jedan grob sadržavao keramičke priloge, može se govoriti o ukopu izvršenom najkasnije u ranijim razdobljima srednjeg vijeka. Za ostale grobove s ovog položaja, a i širega područja, to se uzima tek kao moguće. Arheološka istraživanja groblja u Kučićima, srednjovjekovnoga Greblja i kasnoantičkog na Pločju, ne razrješavaju nedoumice ocrtane ovim topografskim pregledom. Sondiranja na Crkvini upozorila bi, uz vjerojatno otkriće temelja crkve,[39] na još jedan kronološki segment pokapanja na ovom području, na Greblju određen 12.- 14. st., ili još ranijeg 6.-7. st. na Pločju.[40]

 

[1] M. TOMASOVIĆ, Arheološke potvrde naseljavanja prostora sela Kučiće od prapovijesti do srednjeg vijeka, I. Prastara komunikacija Dubci-Slime-Kučiće, Zov rodnih ognjišta, List župe Sv. Luke – Kučiće (dalje: ZRO), VIII/2(15), 2002, 13-19.