Pula, Arena, 29. i 30. travnja 2006. 

«Kako je divno hoditi u tvojoj prisutnosti Bože».

U toj divnoj Božjoj prisutnosti i molitvi uputili smo se u jutarnjim satima i to na susret hrvatske katoličke mladeži koji je ove godine održan 29. i 30. travnja u Puli i Porečko-pulskoj biskupiji. Nas osam iz naše župe Kučiće pridružili smo se župi Priko-Omiš u vodstvu don Ivana Delića.

Svi hodočasnici, pa tako i mi, na ulazu u tunel «Učka» dobili su hranu, vodu, šalove, i prospekte s informacijama za tijek susreta. Iako nas je cijelim putem pratilo kišno vrijeme, stigavši u poslijepodnevnim satima u Pulu ugodno smo se iznenadili ugledavši sunce. Kao da smo došli u drugi svijet. I stvarno, to je i bio drugi svijet. Rijeke mladih ljudi s osmijesima na licu, s tolikom radošću i pjesmom slijevali su se prema Areni.

U poslijepodnevnim satima u pulskoj Areni započeo je program Susreta. Nažalost, Arena nije mogla ugostiti sve hodočasnike već samo njih 10.000 koji su mogli ući samo s ulaznicom, i – Bogu hvala – mi smo imali ulaznice, a ostali sudionici su program i središnje misno slavlje pratili s prostora oko Arene putem video prijenosa. Program je započeo pozdravom povjerenika za pastoral mladih Porečko-pulske biskupije. Taj je program ove godine održan pod geslom «Učitelj je ovdje i zove te ».

U programu mladi su imali priliku čuti svjedočanstva Line Červara, izbornika hrvatske rukometne reprezentacije, Rafaela Dropulića, mladog glazbenika, te mladih vjernika. Oni su mladima kroz vlastitu priču prikazali vjeru na način kako je doživljavaju. Kroz glazbeni program predstavljen je i CD «I tvoja mala kap...». Sav prihod od prodaje namijenjen je Fondu za štićenike doma u Majmajoli, djece koja su žrtve zlostavljanja.

Himnom susreta «Kap jedna mala» čijem su se pjevanju priključili svi mladi u Areni, započelo je misno slavlje koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj Franciscom Javierom Lozanom, biskupom domaćinom Ivanom Milovanom, hrvatskim nadbiskupima i biskupima te dvjestotinjak svećenika.

Nuncij Lozano prenio je pozdrav pape Benedikta XVI.

«Na ovom mjestu u Areni, ovdje gdje je zabava jednih vodila u umiranje drugih, danas se nalazite vi, zajednica mladih koja vjeruje da je Krist pobijedio sva ljudska umiranja. Nekad je bilo nezamislivo da rimska arena postane mjestom proslave kršćanskog Boga ljubavi» – rekao je kardinal u propovjedi i potakao nas na razmišljanje o tome što je bitno i važno u životu, i poručio mladima: «Danas se sve želi prikazati kroz novac, zaradu i uspjeh, a to je pogubno za čovjeka. Jer kad bolje promislimo sve najvažnije u životu je besplatno i darovano nam: život, roditelji, braća i sestre, prijatelji, vjera, ljubav bližnjih i mogućnost da im uzvratimo».

Na kraju misnog slavlja biskup Milovan zahvalio je svim mladima, a posebno je uputio riječi zahvale oko 5.000 obitelji koje su ugostile čak 13.000 mladih u svoje obiteljske domove. Sveukupno se pretpostavlja da je sudjelovalo na Susretu oko 18.000 mladih iz svih dijelova Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Crne Gore, te hrvatskih katoličkih misija u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.

Program drugog dana Susreta nastavljen je po župama Porečko-pulske biskupije. Mi smo bili smješteni u župi Vrh zajedno s jednom župom iz Šibenika. Nakon nedjeljne mise imali smo organiziran ručak i druženje s mladima. Nakon svega oprostili smo se s domaćinima i uputili se prema svojim župama. Domaćini su nas lijepo i ugodno primili i ugostili, od srca im hvala i neka ih Božja milost uvijek prati.

Voljela bih da vam mogu prenijeti sve ono što sam osjećala dok sam bila u Areni okružena s 10.000 mladih.

Jedan je momak rekao: «Ostao sam bez teksta».

I stvarno mislim da su mnogi ostali bez teksta, a posebno oni koji su to doživjeli prvi put.

Taj osjećaj slobode, osjećaš  kao da lebdiš, osjećaš toliku bliskost s Bogom, toliku radost i mir ...

Svi oni koji su bili i osjetili znaju, jer rijetko tko može na takvom mjestu ostati ravnodušan. Ne postoji vanjski svijet, nema briga, nema problema, samo neopisiva radost, ljubav koja se s ničim ne može usporediti.

Svi oni koji su željeli ići, a nisu, neka se potrude ići na sljedeći Susret mladih. Svakako se isplati, jer ništa ne možete izgubiti, a puno toga možete dobiti. Svatko tko je bio u srcu nosi lijepe uspomene i doživljaje, nova poznanstva i prijatelje ...

I što na kraju reći nego hvala don Ivanu Deliću, hvala svima onima koji su bili sa mnom, hvala jednoj osobi koja se potrudila da ja odem u Pulu, a posebno i najveće HVALA dragom Bogu na svemu.

“ ČUVAJ TU KAP. PRETVORI JE U SLAP.

S NAMA POTECI KA BESKRAJNOJ RIJECI.

ONA NAS VODI U DIVNOJ SLOBODI.

PJEVAM I MOLIM, DOK SRCE VIČE: VOLIM ! "     

Zov rodnih ognjišta, 2006. br.1 (22)