Naš bivši župnik don Mate Stanić, rođen u Zvečanjima 8. siječnja 1923., postao je svećenikom prije šezdeset godina. Zaredio ga je ondašnji splitsko-makarski biskup Kvirin Klement Bonefačić u Splitu 2. travnja 1949., a mladu je misu slavio u rodnoj župi Zvečanje sljedećega 18. travnja.

Svoj srebrni svećenički jubilej proslavio je u travnju 1974. u našoj novoj crkvi u Kučićima. Ta je proslava bila vrlo skromna, jer on zapravo o tomu svom prvom jubileju nije želio ni govoriti. Ipak se je doznalo pa mu je tom prigodom predan skromni dar.

Zlatni svećenički jubilej slavio je 18. travnja 1999. u makarskoj konkatedralnoj i župnoj crkvi Sv. Marka, gdje je tada bio na službi kao župnikov pomoćnik, i to vrlo svečano, kako priliči visokoj obljetnici i onoj velikoj i osobito uglednoj župi. Sudjelovali su i neki Kučićani, a u ime svih njih čestitku je izrekao potpisani. O tomu smo izvijestili u Zovu br. 8. (1./1999. na str. 37-38).

Njegov dijamanti jubilej, 60. obljetnicu ređenja i mlade mise proslavili smo u našoj novoj crkvi u nedjelju 14. lipnja 2009., na Gospin prinos, mnogo svečanije nego nekoć srebrni.

Slavljenik, od sebe skroman, a već u odmaklim godinama i s određenim zdravstvenim teškoćama, nije planirao nikakve proslave. Međutim, kako već duže vremena nije dolazio u Kučiće, više je puta, od kada se nalazi u Svećeničkom domu u Splitu, izrazio želju, da bi mu drago bilo nekad doći u Kučiće, susresti se s bivšim župljanima i vidjeti kako sada izgleda crkva za čije se je dovršenje brinuo, dakako, ako mu to zdravstveno stanje dopusti. Spomenuti njegov jubilej i Gospin prinos učinio nam se najzgodnijom prigodom za ispunjenje te želje. Prijedlog da dođe, sudjeluje u svečanoj misi i održi propovijed prihvatio je s nemalim kolebanjem. Bojao se je, hoće li taj napor izdržati. Hvala Bogu, koji mu je dao snage, došao je i sve dobro izdržao.

S njim su svečanu misu tom prigodom slavili sadašnji naš župnik don Ivan Ujević, bivši naš, a sada sviniški župnik don Marko Marasović i potpisani mještanin don Slavko. On, zbog oslabljenog vida, nije mogao misu predvoditi nego je održao prigodnu propovijed, u kojoj je posebno naglasio središnju ulogu nesebične ljubavi i odgovorne slobode u životu svakoga vjernika, osobito kršćanskih majki i očeva, u čemu nam je blažena Djevica Marija najbolji uzor i naša je zagovornica u svim teškoćama.

Prije završnoga blagoslova njegov je nekadašnji vjeroučenik Ante Šušić pročitao dio don Matina članka o gradnji i uređenju naše nove crkve objavljena u Zovu br. 2/1996. U tom kratkom tekstu nalazi se i sljedeća don Matina rečenica: „Kad sam se opraštao s Kučićanima na mojoj posljednjoj župnoj misi, dajući im svoj blagoslov, blagoslovio sam svaku kap znoja, što sam dao za izgradnju i dovršenje nove crkve, pa i svoj oslabljeni vid“. Potom je župnik Ujević slavljeniku predao uokvirenu sliku unutrašnjosti crkve kao skroman znak zahvalnosti župljana za njegov primjeran život i rad. Na kraju su svim sudionicima slavlja podijeljene spomen sličice. Na njima je s prednje strane slika Gospina kipa iz naše nove crkve, što ga je don Mate nabavio u Rimu u listopadu 1972. godine.

Gledajući poslije izlaska iz crkve radošću obasjano lice jednoga od nekadašnjih don Matinih vjeroučenika, stupio sam s njim razgovor o upravo završenoj svečanosti. Prvo što mi je taj visokoškolovani i ugledni obiteljski čovjek rekao bilo je: „Don Mate je bio i sad je moj ideal“. Uvjeren sam da je dijamantni jubilarac sličan dojam primjernog čovjeka, svećenika, vjeroučitelja i župnika ostavio u svijesti i osjećaju svih koji su ga imali sreću dobro upoznati u Kučićima, Makarskoj i drugdje.

Zov rodnih ognjišta, 2009. br.2 (29)