U nedjelju, 18. listopada, naša župa Kučiće svečano je proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika, svetoga Luke evanđelista. Uz lijepo jesensko vrijeme i velik broj okupljenih vjernika, blagdansko slavlje započelo je svečanom procesijom, nakon koje je slavljena sveta misa.

Za ovaj poseban dan župljani su se pripremali trodnevnicom, uz molitvu svete krunice koja se tijekom listopada, mjeseca posvećenog Blaženoj Djevici Mariji, svake večeri moli u našoj župi. Svečano misno slavlje predvodio je prof. dr. sc. don Edvard Punda, profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i biskupski vikar za pastoral Splitsko-makarske nadbiskupije.

Sveti Luka zauzima posebno mjesto među evanđelistima jer nam je ostavio dragocjene zapise o Isusovu rođenju i djetinjstvu. Prema kršćanskoj predaji, vjeruje se da je o tim događajima doznao iz svjedočanstava same Blažene Djevice Marije. Zahvaljujući njemu poznajemo pojedinosti o navještenju, Isusovu rođenju u Betlehemu i pastirima koji su mu se došli pokloniti. Luka se posebno ističe i prispodobama o Božjem milosrđu, poput onih o izgubljenom sinu i milosrdnom Samarijancu, kroz koje nam približava Boga punog ljubavi, nježnosti i praštanja.

U svojoj propovijedi don Edvard je podsjetio na svetoga Luku, kojega je Dante nazvao piscem Božje nježnosti i blagosti. Upravo nam sveti Luka u svome Evanđelju na poseban način približava Božje milosrđe i ljubav prema čovjeku. Polazeći od evanđeoskih riječi, propovjednik je izdvojio tri poruke koje nas mogu potaknuti da drukčije promatramo vlastiti život i svoj odnos s Bogom.

Prva je poruka da je život svakoga od nas velika žetva za Gospodina. Sve ono što živimo, naše radosti, brige, kušnje pa i pogreške, može postati prilika da se još više približimo Bogu. Često ga molimo da nas oslobodi određenih teškoća i životnih okolnosti, a možda upravo kroz njih Bog želi djelovati u našem životu i privući nas bliže k sebi. Ništa od onoga što proživljavamo nije bez vrijednosti ako u tome znamo prepoznati priliku za susret s Bogom.

Druga poruka govori o pouzdanju u Božju providnost. Osvrnuvši se na Isusove riječi učenicima da sa sobom ne nose ni kese, ni torbe, ni obuće, don Edvard je istaknuo koliko je važno biti slobodan od pretjerane navezanosti na stvari i sigurnosti koje nam pruža ovaj svijet. Na prvome mjestu uvijek treba biti Bog. Kada čovjek živi u molitvi i povjerenju prema Bogu, postupno počinje prepoznavati njegovu prisutnost u svemu što mu se događa. Tada i životni promašaji, razočaranja i neuspjesi mogu dobiti drukčiji smisao jer nas i oni, često na nama neshvatljiv način, mogu dovesti bliže Bogu.

Treća poruka odnosi se na naše riječi i način na koji ih koristimo. Tumačeći Isusovu uputu učenicima da putem nikoga ne pozdravljaju, propovjednik je podsjetio na vrijednost šutnje i mudrosti govora, o čemu posebno govori monaška duhovna tradicija. Danas često govorimo previše, a premalo razmišljamo o onome što izgovaramo. Pritom je istaknuo zanimljivu misao da nas nerijetko više bole riječi koje smo sami izgovorili nego one koje su drugi uputili nama. Zato je važno naučiti zastati, ne odgovoriti na svaku uvredu i ne dopustiti da nas tuđe riječi uvuku u nepotrebne sukobe. Ponekad je upravo šutnja najbolji način da sačuvamo mir u sebi.

Kroz ove tri jednostavne, ali duboke poruke don Edvard nas je potaknuo da u svakodnevnom životu pokušamo prepoznati dobro i onda kada nam se na prvi pogled čini da ga nema. Da više vjerujemo Božjoj providnosti, manje se opterećujemo onime što ne možemo promijeniti i pažljivije biramo riječi koje upućujemo jedni drugima.

Na kraju misnoga slavlja naš župnik don Josip Periš zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli pripremi i proslavi blagdana svetoga Luke, kao i svim vjernicima koji su svojim dolaskom i sudjelovanjem uveličali ovo slavlje. Blagdan našega nebeskog zaštitnika još nas je jednom okupio u molitvi i zajedništvu, podsjetivši nas koliko je važno u svakodnevnim životnim događajima prepoznavati Božju blizinu, njegovu dobrotu i milosrđe.

Tekst: Nikolina Tomasović / Fotografije: Mario Tomasović